Ahmed je došao u Hrvatsku, naučio jezik i pokrenuo biznis. "Ovdje sam kod kuće. Osjećam se kao Hrvat"

Jedan od njih je Ahmed Mohamed Reda. U Hrvatskoj je dvije godine i sedam mjeseci. Ne zvuči puno, ali Ahmed se u te skoro tri godine okušao u nekoliko poslova, osnovao je tvrtku i pokrenuo vlastiti posao, upisao Elektrostrojarsku obrtničku školu, a hrvatski jezik naučio je toliko dobro da smo se iznenadili kada nam se obratio besprijekorno napisanim mailom.

Ovaj 36-godišnji automehaničar od onih je stranaca - on sam reći će da se osjeća Hrvatom - koji su došavši ovdje trbuhom za kruhom shvatili da je upravo Hrvatska zemlja kakvu su tražili, koja im pruža priliku za boljim životom od prijašnjeg i gdje dugoročno vide sebe i svoje obitelji.

Sudbina mu je namijenila Hrvatsku

Prije dolaska u Hrvatsku radio je u Saudijskoj Arabiji i Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Tamo je upoznavao ljude koji su mu govorili o životnim i poslovnim prilikama koje se nude u Finskoj, Austriji, Švedskoj, Italiji... No sudbina mu je namijenila drugo mjesto - Hrvatsku, kako je to lijepo napisao u svojoj knjizi o dolasku u obećanu (mu) zemlju.

A koliko Ahmed dobro govori hrvatski uvjerio sam se čim mi je prišao u jednom kafiću na zagrebačkom Kvatriću gdje smo dogovorili susret. Nasmijan, živog pogleda u kojemu se cakli želja za ostvarenjem životnih ciljeva, ispričao nam je kako je, skoro slučajno, došao u Hrvatsku u kojoj nema namjeru biti u prolazu, steći i otići.

O Hrvatskoj znao malo, oduševljen je Matom Rimcem

Ahmed je iz Port Saida, velike i važne mediteranske luke na ulazu u Sueski kanal. Rano je ostao bez roditelja. Mati mu je umrla dok je bio beba, a otac kada je Ahmedu bilo tek 10 godina. Tada je već morao početi brinuti o sebi. Od malih nogu privlačili su ga automobili i motocikli. Ta ga je ljubav, kako je napisao u svojoj knjizi, odvela prema učenju mehanike, montaže, rada sustava i obrade metala.

Prije dolaska nije znao puno o Hrvatskoj. Čuo je za Luku Modrića i Matu Rimca s kojim je oduševljen i svojevrsni mu je uzor. U Egiptu se u školama, kaže, malo uči o drugim zemljama i kulturama.

"Samo faraoni i piramide", domeće duhovito.

Igrom slučaja došao u Hrvatsku

Izučivši zanat kod kuće, Ahmed je u Dubaiju je istodobno radio kao automehaničar i radnik u autopraonici, a na Tik-Toku je objavljivao snimke svoga rada. Te snimke slučajno je uočio vlasnik jedne autopraonice u Trogiru. Svidjelo mu se kako Ahmed radi i pozvao ga da dođe raditi k njemu u Trogir, gdje je uz postojeću autopraonicu naumio otvoriti i autoservis.

"On je stariji čovjek koji ne zna engleski jezik. Javio mi se na hrvatskom, a ja nisam ništa razumio. Onda je njegova kći razgovarala sa mnom na engleskom i rekla što mi njezin otac nudi. Guglao sam, pogledao na karti gdje su Hrvatska i Trogir. Svidjelo mi se što sam vidio i odlučio sam doći. Dva mjeseca čekao sam radnu dozvolu, izvadio vizu i - to je to."

"Ovdje se može jako dobro raditi"

Nakon Trogira, Ahmed je kratko radio i u jednoj autopraonici u Splitu, a onda se uputio u Zagreb. Najprije je radio u jednom autoservisu s autopraonicom i vulkanizerskom radnjom. Tamo nije bio zadovoljan plaćom i uvjetima rada pa je odlučio sam unajmiti jednu autopraonicu s mobilnim uslugama pranja i poliranja vozila na kućnim adresama klijenata. Potom je osnovao tvrtku po uzoru na Uber i Bolt, a upravo je u fazi razvoja i registracije aplikacije za poslove taxi prijevoza i dostave.

"Hrvatska je jako lijepa. Sigurna je zemlja, mirna i zdrava za život. Ovdje se može jako dobro raditi. Zakoni su teški, komplicirani za naučiti, isto kao i jezik", kaže.

"Sada već i razmišljam na hrvatskom"

No Ahmed je hrvatski naučio uistinu brzo stekavši dvije potvrde B1 razine poznavanja jezika što ga, po toj kategorizaciji, svrstava u 'samostalnog govornika' sposobnog razumijevati osnovne misli i sadržaje govora i sudjelovati u razgovorima o poznatim temama. Ahmed to jednostavnije objašnjava kazavši da "razmišlja na hrvatskom".

Uz jezik puno je učio i naučio o hrvatskoj povijesti, kulturi i politici.

"Više se ne sjećam kao stranac. Osjećam da sam kod kuće. Osjećam se kao Hrvat", kaže.

"Učenje jezika je kao odlazak u teretanu"

Uvijek je zanimljivo čuti kako stranci poput njega (na)uče jezik poput hrvatskog koji je gramatički vrlo zahtjevan.

"Padeži su jako teški. Hrvatski je težak kao i arapski, ali učenje jezika je kao odlazak u teretanu. Treba vježbati pomalo svaki dan. Tako sam i ja savladao i gramatiku i padeže."

Zanimljiv je i način na koji je učio ključne riječi.

"Kada bih u trgovini kupio nešto, došao bih kući i s računa čitao nazive: ovo je kruh, ovo je mlijeko, ovo je PDV... Najprije sam naučio svo voće i povrće. Tako treba učiti jezik, korak po korak."

Osim toga, kupio je englesko-hrvatski rječnik pa preko engleskog jezika učio hrvatski, riječ po riječ. No da bi se dobro naučio jezik smatra da je važnije slušati nego čitati.

"Svaku večer gledam vijesti na televiziji. Slušam političare kad govore. (smijeh) Tako se dobro uči jezik. Knjiga nije dovoljna. Dok čitate uho ne radi. Puno je važnije slušati jezik."

Nije se susretao s netrpeljivošću

Potom je upisao Elektrostrojarsku obrtničku školu na Savskoj cesti u Zagrebu. Oduvijek se želio i formalno školovati za tu struku pa ponosno pokazuje indeks i u njemu ocjene položenih predmeta - četvorke, petice i samo jednu trojku.

Zbog školovanja i puno poslovnih obaveza Ahmed ne izlazi često u kafiće. Ne stigne ni u kino i na utakmice. No stekao je puno prijatelja. U prvom redu Mohda Hendaša i njegovu suprugu Danicu. Ahmed živi u prizemlju njihove kuće u Dubravi, a oni mu nisu samo stanodavci, nego i prijatelji. Na neki način i obitelj.

Na pitanje susreće li se s netrpeljivošću spram stranaca, kaže da nije imao loših iskustava.

"Imam puno prijatelja i prijateljica Hrvata. Mogu reći da je ovdje 90 posto ljudi jako dobro, a 10 posto su oni koji ne vole strance", procjenjuje Ahmed, ali i ponavlja kako je Hrvatska jako sigurna zemlja.

"Ako čovjek pošteno radi svoj posao, nitko ga ne bi trebao mrziti", dodaje.

"Zagreb je dobar za posao, ali živio bih na selu"

Proputovao je cijelu Hrvatsku, od Osijeka, Đakova i Virovitice, preko Bjelovara, Siska, Varaždina i Koprivnice do Rijeke i Dalmacije. Jadran mu se jako sviđa, a i Zagreb, iako ne voli gužvu. Najviše ga privlači život na selu.

"Zagreb je dobar za posao, ali najviše mi se sviđa selo. Mirno je i dobro za život. Tamo većinom žive stariji ljudi, a ja jako volim starije ljude. I životinje. Jednoga dana planiram kupiti kuću na selu i živjeti tamo."

Ahmed silno želi obitelj no još nema djevojku. Traži onu s kojom bi se oženio i živio u Hrvatskoj.

A otkad je došao u Hrvatsku samo jednom je, na pet dana, otputovao u Egipat. Tamo su mu brat i sestra.

"Oni imaju svoje obitelji, posao i obaveze i nemaju puno vremena. To je normalno. Ja sam odlučio živjet ovdje. Ovdje imam novi život i ne osjećam kao stranac. Samo još želim ženu i djecu. Obitelj je jako važna", kazao je.